Sara Sabri: Koliko smo dominatni u svom životu, toliko smo sretni

Postoji masa nekih trendova koji itekako idu nauštrb žene, njenog bića, njene porodice, njenog napretka, vješto upakovana u „moderno“, „savremeno“, „napredno“ a mi smo skloni da idemo utabanom stazom i da ne palimo vlastite lampice u glavi, kazala je Sara Sabri

Autor I.S. - Objavljeno 2017-10-26 09:58:35

Sanela Karišik-Begović, poznatija kao Sara Sabri diplomirala je Bosanski i srpski jezik i književnost te Diplomatiju i međunarodne odnose. 

Osnivač je Edukativnog centra za žene i djecu „Sara Sabri” u Sarajevu te osnivač Ženskog edukativnog centra „Rahma” u Novom Pazaru. Dugogodišnja je novinarka, ali i vaspitačica u vrtiću.

Posljednjih godina posvećena je pisanju, autorica je osam knjiga za odrasle i dvije za djecu.  Sa Sarom Sabri smo razgovarali o njenom razvoju od novinarke do književnice, pisanoj riječi, vremenu u kojem živimo i drugim temama.

SREĆA JE U NAMA 

NewsBlic: Pišete pod pseudonimom Sara Sabri. Zašto ste odabrali baš to ime?

Karišik-Begović: Sara je moje ime na ezanu, Sanela je u dokumentima. Sara me oduvijek zove moja porodica i rodbina tako da mi je, kada sam odlučila pisati pod pseudonimom, Sara prvo i pala na pamet. Sabri sam „našila“ uz njega kao sabur, jer je sabur moja životna odrednica, nešto što me prati cijelog života.

NewsBlic:  U svojim knjigama se bavite temom porodičnih odnosa i odgojem djece? Smatrate li da žene u današnje vrijeme teško pronalaze kvalitetne savjete?

Karišik-Begović:  Stalno sam, putem svoje facebook stranice i e-meila, u komunikaciji sa ženama svih generacija. Iz njihovih pisanja uočavam potrebu za srećom, shvatam da su u stalnom nekom traganju da ih supružnik ili momak usreći, da im neko kvari sreću sa strane i slično. Trudim se da i sebi i njima objasnim da se sreća zaista ne traži. Sreća nije stvar. Sreća nije nešto što je u tuđim rukama i čega se pošto poto moramo dokopati da bismo je živjeli i osjetili. Ne, sreća je zaista samo u nama, u našoj sposobnosti, želji, nadi, samopouzdanju, volji, nastojanju da svoj život držimo u svojim rukama, u shvatanju da sami oblikujemo svoju svakodnevicu, svoj život odlukama, željama, ambicijama koje imamo ili ne.

Koliko smo dominantni u svom životu, toliko smo sretni. Ako nam je dominantniji neko drugi naša sreća dakle zavisi od njega. Postajemo robovi nekome ili nečemu. A stvoreni smo slobodnima. Zato se trudim okrenuti žene njima samima. Trudim se naučiti ih zahvalnosti kao prvoj stepenici ka sreći i zadovoljstvu. Trudim se objasniti im da njihove odluke oblikuju njihovu stvarnost i da je zapravo sve do njih i njihovog pogleda i na sebe i na svijet oko sebe.

NewsBlic: Prioriteti modernih žena su se promijenili. Sve više djevojaka želi obezbjediti materijalnu neovisnost pa tek onda stupiti u brak? Šta biste im poručili?

Karišik-Begović: Ja sam avangardan tip. Tako sam odgojena, takve sam i gene naslijedila. Ne volim da se utapam u masu na uštrb vlastitog zadovoljstva. Ne uklapam se u kalupe zato što neko smatra da tako treba, da nije pametno izdvajati se i slično. Čini mi se da su naša društva upravo to postala, globalno. Uklapamo se u kalupe koje nam neko nameće. Moderno je ono što nam neko servira. Napredno je ono što nam je neko skicirao.

Mi se odupiremo misliti i slijediti vlastitu originalnost, jer se bojimo reakcije mase. Jako nam je stalo do tuđeg mišljenja o nama, priznali to ili ne, i spremni smo patiti sebe i maltretirati se samo da bismo bili cool, prihvaćeni, u trendu, u kalupu i slično. Pokušavam da ženama kažem koliko je to pogrešno i koliko je to upravo onaj smjer koji nas vodi suprotno sreći – baš onoj za kojom toliko tragamo.

Nametnut nam je materijalizam, sve svoje i potrebe porodice smo materijalizirali. Da možemo i emociju bismo materijalizirali pa kad nam treba da je „kliknemo“ a kad ne treba da je stavimo „offline“. Zaboravili smo da su najljepše stvari neopipljive i da se ono najvrijednije ne kupuje, nema cijenu. A mi danas sve računamo i kalkulišemo – koliko nam treba za ovo, koliko za ono, koliko će nas koštati to i to i slično. 

Materinstvo je neplativo, ne postoji cijena koja ga može dovoljno platiti, ali se neke žene odriču materinstva radi plate. To su te neke kockice koje smo pobrkali i životi su nam svakako ispreturani pa smo stalno u nekom traganju i popravljanju. Postoji masa tih nekih trendova koji itekako idu nauštrb žene, njenog bića, njene porodice, njenog napretka – vješto upakovana u „moderno“, „savremeno“, „napredno“ a mi smo skloni da idemo utabanom stazom i da ne palimo vlastite lampice u glavi. Trudim te da te lampice nekada bar na kratko upaliti onom ko se ne opire, bar toliko da razmisli. Danas nam je materija priroritet – posao, stan, auto, ako ostane vremena udat ćemo se i roditi jedno – dvoje djece.

Želimo vlastitim rukama, vlastitim svakodnevnim od 8 do 16 sati angažmanom, aman, doprinijeti društvu. Nije li najbolji doprinos društvu, često razmišljam o tome, moje prijateljice doktora nauka, to što se odlučila da radi po par sati sedmično, a da odgaja osmoro djece  za koju njene komšinice kažu: "Mi gledamo kada će njena djeca izaći u dvorište da se igraju, pa našoj kažemo idite, igrajte se s njima" ne bi li nešto od njih naučila.

Može li se društvu dati bolji doprinos od vlastitog obrazovanja i ostavljanja iza sebe osam učitelja, ginekologa, profesora, inžinjera, frizera, pekara – a čestitih ljudi?

Različiti su nam prioriteti, a društvo je vjerna slika naših priroriteta.

MAJKA PETERO DJECE 

NewsBlic:  Majka ste petero djece. Često putujete i držite predavanja širom BiH, ali i Europe. Kako uspijete uskladiti privatne i poslovne obaveze? 

Karišik-Begović:  Svako vrijeme ima svoja iskušenja. Ovo naše koje živimo niti smatram boljim ni gorim od onih koja su živjeli naši djedovi ili roditelji, jer svako ima svoje prednosti i mahane. Dakle, pred nama je isti zadatak s masom iskušenja na tom putu i niti smo povlašteni niti „natovareniji“ nego su to drugi roditelji bilo gdje i bilo kada.

Zagovornik sam onog „relaksiranog“ roditeljstva u kom imate vremena i za sebe, i za djecu i za porodicu uopće, i za dom. Pod tim podrazumijevam  – ne previše igračaka djeci, ne pošto poto nova i skupocjena odjeća, ne apsolutno zadovoljavanje dječijih želja, ne podvrgavanje svih svojih potreba htjenju djece. Moja djeca nose odjeću jedno s drugoga ili odjeću sestrine djece, nasljeđuju igračke i knjige, sama se zabavljaju i igraju, u njihov svijet igre se ne miješam i ne kreiram ga, ne trčim kada padnu, njihovo je da ustanu, otresu koljena i nastave dalje, ne jurim kod ljekara ako im se podigne temperatura, ako kašlju i slično. Ma koliko to nekima, pa možda i mojoj vlastitoj mami, izgledalo kao nemarno roditeljstvo, jako sam zadovoljna rezultatima. 

Djeca se sama igraju, ne traže da im popunjavam vrijeme, obraduju se igrački koju dobiju od nekoga ili slatkišu, imaju fantastičan imunitet jer ne dobijam napad panike kada počnu puzati po restoranu dok jedem, kada se igraju blatom u bašči ili kada cuclu s poda stave  u usta. Jako, jako rijetko se desi da dobiju virus, i oni to prebole na nogama, usput uz tuširanje ako temperatura naraste, čajeve i supice i sve se na tome završi. Najbitnije mi je razviti im samopouzdanje i samostalnost. Oni se sami oblače, sami jedu, sami se uspavljuju, starija se sama i kupaju, sami pišu domaći.

Tu sam za razgovor, za nadziranje njihovih odnosa i prema sebi i jednih prema drugima, za razvijanje emocionalne inteligencije, empatije, za maksimalno prisustvo uz njih. Bojim se da su roditelji sebi danas nametnuli neka pravila koja ih „ravnaju“ s masom, a to je zaboga jako bitno, dakle ne odudarati nego se utopiti i uklopiti, i ta pravila samo opterećuju i njih i njihovu djecu, zamaraju i iscrpljuju, te nikako nisu na korist već nauštrb kvaliteta porodičnog života i odgoja.

NewsBlic: Vodili ste emisiju "Žena i njen svijet". Kakvo je bilo iskustvo raditi na televiziji,  imate li namjeru u skorije vrijeme vratiti se TV ekranima?

Karišik-Begović: Dvanaest godina sam provela u medijima – i printanim, i elektronskim i to zaista smatram prelijepim dijelom svog života jer sam imala priliku okušati se, učiti i steći određeno iskustvo i u toj branši. Emisija „Žena i njen svijet“ je bila moj neki prvi kanal kojim sam krenula prema ženama, neposredno prije pisanja knjiga, i vjerovatno da sam i odatle mnogo ideja i inspiracija „povukla“. Imala sam potrebu da našoj i široj javnosti predstavim to predivno biće – ženu, sa svim njenim sposobnostima, u svim njenim ulogama, i tako sam napravila jedan serijal koji se dugo emitovao i u Sandžaku i u BiH.

Jako sam ponosna na taj projekt, jer je pionirski i otvorio je vrata nekim kasnijima. Televizija je svakako izuzetno atraktivan i privlačan medij, posao koji nosi toliko adrenalina i koji pruža nevjerovatne mogućnosti za iskazivanje i realizovanje vlastite kreativnosti. Možda mu se nekada i vratim, ali trenutno uživam u nekim drugim prioritetima i odabirima koje sam sama napravila, a koji me itekako ispunjavaju.

NAUČILA SAM DA UGAĐAM SEBI

NewsBlic: Manje je poznato da ste i Vi nekad na život gledali drugačije. 

Karišik-Begović: Do sada sam naučila mnogo u praktičnom smislu. Do 20-te sam bila samo „štreber“, a od nje pa na ovamo sam imala žestoku praktičnu nastavu koja mi je otvorila neke nove prozorčiće spoznaje u glavi. Naučila sam da se volim, da se poštujem i da odlučujem sama o sebi.

Naučila sam da možemo mijenjati svoje staze, birati hoćemo li ovako ili onako, ali da stvari koje ne biramo i koje nam se jednostavno dese – treba ostaviti Bogu, Onom koji ih je kreirao i spustio na naš put, da ih On i završi, bez našeg opiranja, sekiranja koliko je to moguće, bez suza, bez tapkanja u prošlosti.

Njegove odluke su definitivno po nas najbolje iako nam se nekad čini da ono što nam se desilo nikako ne može biti dobro po nas – naučila sam da za par godina saznamo da je to ustvari bilo vrlo dobro i da nam je taj, po nama nemili događaj, otvorio vrata za mnogo lijepih koji su uslijedili.

Naučila sam da se ne ubjeđujem ni sa kim, ne raspravljam, ne ispravljam "krive Drine", ne objašnjavam… Time sam uštedila mnogo zdravlja, nerava, vremena za pametnija posla i za ono što mi duši godi. Naučila sam da ugađam sebi sitnicama, da sebi dajem vremena za sve, jer se tako osjetim zadovoljnom, smirenom i svakako korisnijom i sebi i porodici.

Mnogo se naučilo, još je mnogo više onog što čeka da se nauči, ali uzdajmo se u Boga da nam pomogne da iz svega, svakoga i svačega izvlačimo samo pouke, opomene, lekcije i da i sam život tako shvatamo i prihvatamo.

 

#sanelakarišikbegović #književnost #intervju #vaspitanje #žene #djeca #sarasabri #knjige #život #savjeti